Jackal population in Croatia continues to expand ita distribution

Tijekom posljednjeg desetljeca razvio se znanstveni interes za caglja (Canis aureus) te se sve vise istražuju uzroci i posljedice njegovog sirenja. Povijesno je cagalj bio prisutan uz obale Mediteranskog i Crnog mora, no od ranih 1980ih siri se sjeverozapadno, te se danas caglja može naci zapadno do Svicarske i istocno do Estonije. Slicno je i u Hrvatskoj, cagalj je povijesno bio prisutan na jugu Dalmacije, no prosrio se do Istre i kontinentalnog dijela. Genetska istraživanja su potvrdila da se kontinentalna populacija razlikuje od one iz Dalmacije, sto je vjerojatno posljedica naseljavanja kontinenta iz Bugarske, Rumunjske i Srbije. Prva sustavna analiza rasprostranjenosti caglja u Hrvatskoj napravljena je na temelju podataka o smrtnosti za razdoblje 2007. – 2010. godine. Buduci su podatci s terena upucivali na nastavak sirenja populacije, na temelju podataka o odstrijelu i otpadu caglja hrvatskim lovistima za razdoblje 2006.- 2015. godine (ustupljeno od Ministarstva poljoprivrede), napravili smo novu analizu rasprostranjenosti. Nasi rezultati pokazuju da je u 5-godisnjem razdoblju (2011.-2015.) prijavljena smrtnost porasla za 27, 5%, dok je rasprostranjenost porasla za 5, 6%, te je 2015. cagalj bio prisutan na 20156 km2 (35, 6% teritorija RH). Najvisa smrtnost je prijavljena u Zadarskoj, Sibensko-kninskoj i Dubrovacko – neretvanskoj županiji, Osjecko – baranjskoj te Vukovarsko – srijemskoj, dok cagalj nije prisutan na podrucju visokih nadmorskih visina Like i Gorskog kotara.