APPERIANCE, RESERVES AND POSSIBILITIES OF USE OF NATURAL GAS HYDRATES

Ovim radom pokusava se ukazati na mogucnosti koristenja hidrata prirodnog plina, navode se prednosti i nedostaci s njima u svezi, zalihe, potencijalne opasnosti po okolis s osvrtom na mogucnosti transporta te ekonomicnost koristenja. Izraz "klatrat" (engl. clathrate, grc. klathron) oznacava barijeru, prepreku, a u praksi se zapravo odnosi na trodimenzionalnu mrežu kristalinicnih spojeva u kojima su tzv. gostujuce molekule fizicki zatvorene u supljinama koje okružuju trodimenzionalne resetke molekula klatrata, povezanih vodikovim vezama. Ovakvi spojevi se nazivaju klatratni hidrati (engl. clathrate hydrates) ako su klatrati izgrađeni od molekule vode. Ako se unutar klatrata kao gostujuce molekule nalaze molekule plina onda takve tvorevine nazivamo plinskim hidratima (engl. gas hydrates). Ovisno o velicini zatvorenih molekula, primijecene su tri strukture plinskih hidrata: kubicna I (struktura I), kubicna II (struktura II) i heksagonalna (struktura H). Plinovi manjih molekulske masa – npr. metan ili etan – relativno lako ulaze u strukturu klatratnih hidrata. Iako je njihova pojava uocena jos 1810. godine, intenzivnije proucavanje hidrata zapocelo je tek uocavanjem smetnji koje nastaju stvaranjem hidrata prirodnog plina u plinovodima. U posljednjim desetljecima sve vise se istražuju hidrati prirodnog plina (pretežno metana) u Zemljinoj kori, a rezultati istraživanja ukazuju da se radi o kolicinama koje bi mogle dati visok doprinos u buducoj energetskoj opskrbi. Osim toga, istražuju se i mogucnosti stvaranja plinskih hidrata iz prirodnog plina, kako bi se olaksao transport prirodnog plina od nalazista do krajnjeg korisnika. Zalihe hidrata prirodnog plina predstavljaju i potencijalnu prijetnju okolisu, prvenstveno emisijom u atmosferu, cime doprinose pojacanju efekta staklenika, tj. globalnom zatopljavanju. Potrebno je provesti daljnja istraživanja zaliha, analizirati mogucnosti transporta i mogucnosti primjene plinskih hidrata, kako bi se udio ekoloski najprihvatljivijeg fosilnog goriva – prirodnog plina, dobivenog iz hidrata, sto prije povecao u ukupnoj energetskoj opskrbi.