Characteristics of testicular response to HCG in infertile men

Muski cimbenici neplodnosti i danas cesto ostanu nepoznati. Moguci poremecaji intratestikularnih endo-, para- i autokrinih zbivanja rutinskom dijagnostikom jos nisu dohvatljivi. Ovaj rad barem dijelom pokusava uci u to podrucje analizom mogucih međuutjecaja testosterona (T) i estradiola (E) u uvjetima farmakoloske hiperstimulacije uz HCG 5000 j. kroz 3 uzastopna dana. Poticaj su nam bili povremeni nalazi nisko normalnog T bez ikakve tendencije rasta LH. Ne vjerujuci u latentni defekt hipofize ili hipotalamusa bili smo zainteresirani za vrijednosti njihovog E. Znacenje estradiola u sekreciji LH-RH i LH u praksi je dobro utemeljeno dok je njegovo znacenje na lokalnoj testikularnoj razini i u regulaciji sinteze testosterona za praksu manje jasno. Ispitivana su 62 muskarca iz neplodnih brakova. T i E mjereni su u 8 i 18 h, prije i tijekom testa. HCG je davan nakon vađenja krvi u 18 h, a ukupno je bilo 8 vađenja. Analizirane su pojedinacne, te prosjecne dnevne vrijednosti hormona. Statisticka obrada je vrsena Spearmanovim i Mann-Whitney U testom. Na razini citave skupine zabilježen je prosjecan porast T i E, ali je vrijednost bazalnog T ogranicavala jakost stimulacijskog odgovora T, s negativnom korelacijom p=0.007. Slicno je bilo i s odnosom bazalnog i stimuliranog E (p=0.016). Međuutjecaji T i E na ukupne hormonske odgovore nisu dokazani. Formirana podskupina (N=16) s bazalnim E>0.18 nmol/L i T<18.0 nmol/L u odnosu na ostalih 46 pacijenata pokazala je da jace koci stimulacijski odgovor T (p=0.039), a ista se tendencija vidi i analizom delta E/delta T (p=0.001). Rezultati sugeriraju da među muskarcima ispitivanim zbog neplodnosti ima jedan broj koji pokazuju relativno visok E/T, a koji se ne gubi cak niti u stimulaciji s HCG. Može se pretpostaviti da relativno visok E (mjeren u venskoj krvi) postoji zbog pojacane aromatizacije i u testikularnom tkivu te utjece ogranicavajuce na sintezu testosterona. Stetni utjecaji po spermatogenezu iz toga su moguci.