Uvjeti nadležnosti međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) prema Washingtonskoj konvenciji

Konvencijom osnovani Centar i stvoreni mehanizam rjesavanja investicijskih sporova pred tim Centrom te priznanje i provedbe odluka arbitražnih vijeca Centra, sto je obveza svih clanica, su prema svemu sudeci vrlo prihvatljivo rjesenje kako za države tako i za strane investitore. Tome prije svega svjedoci veliki broj država ugovornica sto ovu Konvenciju cini gotovo opceprihvacenom. Također, broj sporova koji su povjereni te do sada rijeseni pred ovim Centrom također mu daje na važnosti i od njega cini gotovo pa univerzalan forum za rjesavanje investicijskih sporova između država i stranih investitora. Svakako valja napomenuti da Centar nije arbitražni sud, vec arbitražna institucija koja pruža pravni i organizacijski okvir, institucionalnu infrastrukturu za arbitražu i mirenje između država ugovornica i ulagaca koji su državljani drugih država ugovornica. Sama mirenja i arbitražni postupci su zadatak komisija i vijeca. Opcoj prihvacenosti Konvencije i Centra su svakako pridonijeli i Konvencijom propisani uvjeti za zasnivanje nadležnosti, kako oni ratione materiae, tako i oni ratione personae. Uvjeti jasno predviđaju kako ce kao stranke u sporu moci sudjelovati samo države clanice (ukljucujuci njihove sastavne oblasti i agencije) te strani investitor s državljanstvom druge države clanice ili domaca pravna osoba pod kontrolom osoba s državljanstvom druge države clanice. Na ovaj se nacin jednostavno ogranicio pristup kao bi se zajamcilo postivanje svih odredaba konvencije, a poglavito o postivanju i provođenju odluka arbitražnih sudova. Nadalje, spor koji se može povjeriti na rjesavanje sukladno Konvenciji mora biti pravne prirode te mora proizlaziti izravno iz ulaganja. Definicije izravnosti te samog ulaganja, a isto vrijedi i za pravnu prirodu spora, nema pa je ostavljeno strankama, a potom i vijecima, koja su sama nadležna odlucivati o svojoj nadležnosti, da u svakom konkretnom slucaju odrede je li spor i u ovom pogledu arbitrabilan. Konacno, uvjet za zasnivanje nadležnosti Centra, odnosno za podnosenje spora na arbitražno rjesavanje je i suglasnost stranaka. Njihov međusobni sporazum je, kao sto je opcenito slucaj kod arbitraže, kamen temeljac djelovanja Centra, a potom i koristenja njegove institucionalne infrastrukture. Državama je djelovanje Centra privlacno jer se ugovornicama s jedne strane zajamcilo da se protiv njih bez njihove suglasnosti nece moci pokrenuti spor, unatoc cinjenici da su clanice Konvencije, a s druge im se daju jamstva kako se druga država ugovornica, država stranog investitora, nece mijesati u spor jer je iskljucena diplomatska pomoc, sto iskljucuje mogucnost politizacije postupka, odnosno sporova. Također, država može biti sigurna da ce njihov investitor u sporu sa stranom državom, pred Centrom, biti ravnopravna stranka. Samim investitorima je pak omoguceno da sami odluce o svojoj suglasnosti za rjesavanje sporova pred Centrom pa su na taj nacin zadovoljene osnove arbitražnog postupanja, odnosno postupak je moguce pokrenuti samo uz opcu suglasnost obiju stranaka.