The use of endovenous lead for cardiac pacing as a cardiomechanical sensor

U danasnje vrijeme rad elektrostimulatora temelji se gotovo iskljucivo na registriranju elektricnog impulsa koji se stvara u samom miokardu. S obzirom da ti podaci daju ogranicene informacije o samoj mehanickoj aktivaciji srca, elektrostimulacijski sustav koji bi imao mogucnost hemodinamskog nadzora kontraktilnosti miokarda bio bi znacajan instrument u poboljsanju kvalitete same srcane elektrostimulacije. Ovim istraživanjem želi se dokazati mogucnost upotrebe srcane elektrode za elektrostimulaciju kao novog, jedinstvenog senzora za monitoriranje kontraktilnosti srca. Senzor se temelji na mjerenju koeficijenta refleksije visokofrekventnog (HF) elektricnog signala primijenjenog na srcanu elektrodu kojeg smo nazvali LBS (engl. Lead bending signal). Istraživanje je provedeno na skupini od deset odraslih ovaca u kojima su implantirane tri vrste elektroda. Izvrsena je istovremena akvizicija LBS, EKG i tlaka u lijevoj klijetki (LVP), u bazalnim uvjetima, nakon infuzije dobutamina, esmolola i brze ventrikularne stimulacije. Također su izvrsena mjerenja na deset bolesnika tijekom implantacije kardioverter defibrilatora prilikom defibrilacijskog testiranja. Stabilni, reproducibilni i konzistentni signali dobiveni su u animalnim i humanim ispitivanjima. Dobutamin je uzrokovao signifikantni porast frekvencije srca, krvnoga tlaka, LV dP/dt i akceleracije savijanja elektrode (LBA). Korelacija između LBAmax i LVdp/dtmax pokazala se kao statisticki znacajna, s visokim Pearsonovim koeficijentom korelacije (r=0.855, p < 0, 001). Dokazana je uspjesna detekcija ventrikulske fibrilacije uporabom LBS signala u svih testiranih bolesnika. Ovo je prvo istraživanje koje je istražilo mogucnost upotrebe HF parametara srcanih elektroda za monitoriranje kontraktilnosti srca. Visoki koeficijent korelacije između akceleracije savijanja elektrode i kontraktilnosti miokarda dokazuje mogucnost njegove uporabe kao hemodinamskog, kardiomehanickog senzora.