Karcinomi kože glave i vrata; kirurško liječenje

Koža (lat.cutis, grc. derma) najveci je organ covjekova tijela jer pokriva cjelokupnu njegovu povrsinu i stoga njene bolesti predstavljaju znacajan medicinski problem. Niti kod jednog covjeka koža nije jednolika povrsina. Na njoj se mogu uociti razlicite, cesto brojne promjene (u pigmentaciji, hrapavosti, boji, debljini) bilo na povrsini -u nivou s kožom, bilo iznad nivoa ili u samoj koži. Svaka kožna promjena ne mora predstavljati bolesno stanje, jer je vecina benigne naravi i ne uzrokuje smetnje, osim sto neke od tih promjena mogu, ovisno o mjestu na kojem se nalaze, pojedincu biti estetski neprihvatljive. Pod kožom regije glave i vrata podrazumijevamo kožu usnice (iskljucivsi vermilion), kožu vjeđa, vanjskog uha, svih ostalih dijelova lica, vlasista i vrata, a to su lokalizacije koje imaju funkcionalno – estetski izuzetno veliki znacaj. Korisno je ovo naglasiti kada su u pitanju kožni tumori jer oni najvecim dijelom nastaju upravo na koži glave i vrata iako ona po povrsini zauzima manje od 10% povrsine kože tijela. Tumori kože spadaju u najcesci oblik tumora kod covjeka. Predstavljaju tvorbe razlicite po obliku i karakteristikama. Gledajuci prema nacinu na koji ih treba lijeciti, možemo ih svrstati u benigne i maligne, a može se dodati i kategorija potencijalno malignih lezija, jer su to promjene koje cesto vec u svojoj podlozi imaju malignitet. Ono sto je za kirursku struku od dodatnog interesa u lijecenju kožnih promjena je lijecenje malignih tumora. Pri tome vrijede strogi, onkoloski kriteriji, prema kojima se respektiraju radikalnost zahvata (jer je to sigurnost terapije), određene kirurske tehnike i poslijeoperacijski nalaz patologa. Primarno postujuci onkolosko-kirurske postulate, treba zbog zahtjevnosti regije, voditi racuna i o poslije-operacijskim tragovima na koži te ih je potrebno planirati na nacin da budu sto manje uocljivi. Među malignim tumorima kože, karcinomi su grupa tumora najvece ucestalosti dok je iza njih prema ucestalosti maligni melanom, kojeg za sada, zbog nacina na koji nastaje, klinicke slike, ponasanja, dijagnostike i lijecenja, izdvajamo iz razmatranja. Stoga možemo najcesce karcinome kože – baseocelularne i planocelularne karcinome, nazvati ne-melanomskim tumorima, a kako bi napravili razliku od melanomskog tumora-melanoma. Tumorsku promjenu na koži lica i vrata važno je razlikovati od, cesto brojnih, okolnih dobrocudnih izraslina, prepoznati je i ispravno dijagnosticirati, da se terapijski na vrijeme može reagirati. Kirursko lijecenje je time uspjesnije, jer je tumorska izraslina manja, a operacijski zahvati jednostavniji i estetski rezultati prihvatljiviji. Na taj nacin mogu se izbjeci posljedice kasnjenja u lijecenju, a cega smo cesto svjedoci u praksi. Za bolesnika, zakasnjela dijagnostika rezultira destruktivnim rastom tumora u okolna tkiva, sto se na tako vidljivoj regiji ne smije dopustiti. U slucaju tumorskog metastaziranja lijecenje postaje daleko teže i zahtjevnije, praceno mutilirajucim kirurskim zahvatima, a u tim slucajevima i smrtni ishod nije rijetkost