Konstrukcija i značenje sreće u hiperpotrošačkom društvu

Sreca je cesto mjesto prijepora u razdoblju hiperpotrosnje i homo consumericusa. Ona predstavlja veoma disperzivan i složen pojam. U drustvu koje je previse optereceno lažno nametnutim potrosackim potrebama te željama, sreca postaje vjecita utrka koja ima jasno postavljene ciljeve ostvarenja. A to znaci prije svega imati i posjedovati; sve ono sto cini ponudu na tržistu. Cilj je imati uvijek vise; jer imati malo u danasnjem, hiperpotrosackom drustvu znaci - biti nezadovoljan i u konacnici nesretan. Sreca kao osobno iskustvo, sreca koja postoji samim odsutstvom nesretnih događaja, takva sreca gotovo da vise i ne postoji. Sreca je postala drustveni konstrukt koji se izjednacava s ostvarenjem ciljeva koji postaju sve veci, u konacnici nedostižni, pa ta toliko željena sreca uvijek nekako izmice. A onda postanemo nesretni jer nismo sretni. I to je paradoks. Ipak, izvori i vrste srece i dalje su svodljivi na nase zooloske korijene i prirodne, bioloske karakteristike koje posjedujemo jos od nasih majmunskih predaka, a koje ne prelaze zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba i instinkata.