Burns in children and their treatment

Opekline kože jedne su od vrlo cestih povreda kod djece svih uzrasta, a jedne od najcescih kod manje djece. Ovisno o nacinu nastanka, povrsini zahvacenosti i duljini kontakta s toplinskim izvorom, opekline ponekad dovode do velikih metabolickih promjena i pojacanog neuroendogenog odgovora organizma, pa govorimo o opeklinskoj bolesti. Prema dubini opecene povrsine opekline svrstavamo u opekline I., II., III. i IV. stupnja. Osim dubine, procjena opeklinske bolesti ovisi i o zahvacenoj povrsini. Za procjenu velicine opecene povrsine koriste se razna pravila ili sheme, modificirane za djecu, jer osim dijelove tijela uzimaju u obzir I godine starosti. Tako je, uzimajuci u obzir specificnosti djecje dobi, težina opeklina kod djece podijeljena u tri kategorije: lake, umjerene i teske. Opekline I. i II. stupnja uglavnom se lijece konzervativno, za razliku od opeklina III. stupnja koje zahtijevaju operativno lijecenje, u cilju uklanjanja nekroticnog tkiva. No potreba da se ekscizija ucini do u zdravo najcesce dovodi do povecanja povrsine koju treba pokriti. Posljedicno tome dolazi i do nastanka vecih ožiljaka, sto je jos uvijek predmet brojnih istraživanja kad je u pitanju njihovo lijecenje. Važno je, dakle, izbjeci kirurski debridman kod djece, narocito ako znamo da postoji razlika u djecjoj fiziologiji i patofiziologiji opeklinskih rana. Upravo stoga, imajuci u vidu da djeca nisu “odrasli u malom”, opekline zahtijevaju i drugaciji pristup lijecenja, o cemu se govori u ovom preglednom clanku.