Ultrasound-guided fine needle aspiration cytology of neck nodes

Uvod: Ultrazvucno vođena citopunkcija u dijagnostici cvora na vratu je studija dijagnosticke tocnosti u koju su ukljuceni pacijenti koji su se klinicki prezentirali sa cvorom na vratu. Studija je provedena kako bi se stekla objektivna procjena vlastitih iskustava u primjeni ove metode. Ispitanici i postupci: Istraživanjem je obuhvaceno ukupno 180 pacijenata, starosti 6-89 godina, podjednako muskog (96) i ženskog spola (84). U svih je bolesnika ucinjen ultrazvuk vrata, a potom ultrazvukom vođena citopunkcija. Rezultati citoloske analize uspoređeni su s referentnim („zlatnim“) standardom, patohistoloskim nalazom. Ovisno o citoloskoj dijagnozi, bolesnici su retrogradno podijeljeni u dvije velike skupine: prvu skupinu cinilo je 98 bolesnika kod kojih je citoloski dijagnosticirana dobrocudna tvorba; drugu skupinu cinili su bolesnici sa zlocudnom izraslinom na vratu, a podijeljena je u dvije podskupine: bolesnici s primarnim zlocudnim promjenama, koju je cinilo 25 bolesnika i bolesnici sa sekundarnim (metastatskim) zlocudnim promjenama vrata koju je cinilo 57 bolesnika. Rezultati: Epidemioloskom analizom ustvrdili smo znacajno stariju životnu dob za skupine bolesnika s primarnim i sekundarnim zlocudnim promjenama u odnosu na bolesnike s dobrocudnim promjenama. U skupinama sa zlocudnim promjenama, primarnim i sekundarnim, muskarci su bili cesce zastupljeni (1,5:1 u korist muskaraca), dok je zastupljenost u skupini s dobrocudnim promjenama bila podjednaka. U skupinama bolesnika sa zlocudnim promjenama, primarnim i sekundarnim, sve dijagnoze postavljene citopunkcijom potvrđene su patohistoloskom obradom. U skupini bolesnika kojima je citopunkcijom utvrđena dobrocudna promjena u 14 (14,2%) slucajeva je dijagnoza, nakon patohistoloske obrade, promijenjena u zlocudnu, dok je znacajno vise bolesnika ostalo s istom dijagnozom (84 ili 85,8%). Limfocitna hiperplazija je najucestalija dijagnoza utvrđena citopunkcijom, kod koje je, po ucinjenom patohistoloskom nalazu, dijagnoza promijenjena u zlocudnu. Analizirajuci valjanost citopunkcije vođene UZV, ukupno gledano, utvrđena je osjetljivost od 92%, specificnost 85,7% i tocnost od 83,9%, dok je za skupinu bolesnika sa sekundarnim zlocudnim promjenama (metastazama) utvrđena osjetljivost od 90%, specificnost 73,8% i tocnost od 85,5%. Rezultati su usporedivi, približno slicni onima iz vecih klinickih ispitivanja. Zakljucak: Nasi rezultati ukazuju kako je UZV vođena citopunkcija, uz sva svoja ogranicenja, korisna metoda u dijagnostici cvora na vratu, te može u velikom broju slucajeva iskljuciti potrebu za ekscizionom biopsijom i patohistoloskom obradom, a u slucajevima kada ne iskljucuje potrebu za drugim dijagnostickim postupcima svakako usmjeruje daljnju medicinsku obradu. Navedeni rezultati daju nam za pravo potvrditi ispravnost algoritma u kojem se, nakon klinicki ustvrđenog cvora na vratu, obavlja citoloska punkcija pod kontrolom UZV, a citoloska dijagnoza ce usmjeriti daljnji dijagnosticko-terapijski postupak.